stublau
/-àu/
stu|blau
[BF]
-
s.m.
persone pôc inteligjente, ancje tant che ofese gjeneriche
Sin. simiot
, aloc
, balote
, barbezuan
, batecul
, batocj
, biadin
, catùs
, coion
, corli
, cudumar
, çondar
, dordei
, dordul
, gnoc
, gnogno
, gnognul
, imbambinît
, lodul
, mamo
, marlup
, mierli
, mincjon
, mone
, monighe
, pantalon
, pote
, salam
, semplon
, socol
, stupit
, totolò
, biât
, cretin
, brocul
, incoionît
, râf
, pistum
, sacodâl
, sturnel
, sturnît
, babuin
, bacalà
, lolo
, mauc
, basoâl
, mus
, gnotul
, batali
, dordel
, sdarnali
, baban
, talpon
, ufiel