meti in stangje    [CO]

  1. loc.v. fâ che si rispieti une forme, une dissipline, une regule e v.i."O procurarai di imparâ a dâi dal siôr. E intant lu ringrazii che al mi à metût subit in stangje" (Ercole Carletti, L'amôr vieri)
    Sin. meti in rie , tignî in stangje
  2. loc.v. fâ stâ tal ordin regolâr, in cundizions normâls e v.i.dopo trê dîs ju àn fidâts ae Crôs Rosse dai Rus subit ative tal smondeâju midiant punturis, disinfezions e a Praghe une trate di ospedâl indulà tignîju di voli e tornâ a metiju in stangje (Ivano Urli, Storie di Min)
    Sin. meti a puest , meti in sest
Components: