dâ pan e salam    [CO]

  1. loc.v. poiâ une man tal ingjâf dal comedon e pleâ il braç insù, tant che mot volgârsi è voltât par dâi al so paron condum tant di pan e salam; e in chel at l'è stât vidût (Giovanni Gortani, Un mus che al va frari)
  2. loc.v. (fig.) mandâ vie, parâ vie o molâ di brute maniereno mi va di jessi cjapât pal boro, cuant che o pensi che tu ju boconis par 20 agns e finide la fieste ti dan pan e salam (Fabian Ros, La rambe)
    Sin. dâ un pît tal cûl , mandâ a trai , mandâ tal ort , mandâ a cagâ
Components: