dalosetât
da|lo|se|tât
[BF]
-
s.f.
mancjance di buine volontât:
no vevin fat pe patrie nancje un gjest, / pe mari patrie in rotis cul tiran!… / Cui sa parcè? dalosetât? ingjan? (Pieri Corvat, El cuarantevot XXXVb)
Sin. pegrece
, malevoie
Cfr. voie di fâ nuie
, pucefadie
, sflacje