gjondâ gjon|dâ [CO]
-
v.intr.
fâ fieste, mangjâ, bevi, cjantâ e balâ:
tes cjasis dai siôrs, massime di vendemis, si sbranfe e si gjonde, e Tinorio al imparà prest ducj i lôr vizis (Catarine Percude, L'oseladôr)
Sin. fraiâ -
v.intr.
mostrâ grande felicitât:
par difûr a si viodeva / zovintût di ogni colôr, / spassizava duta alegra, / dut rideva intun splendôr. / Ancja jo vuarevi gjoldi, / o fâ viodi di gjondâ (Dolfo Carrara, A la fiesta da "Lega Nazionâl")
Sin. esultâ
Cfr. fiestezâ , celebrâ