brancudule /-cù-/ bran|cu|du|le [CO, TS]
-
s.f.
bot.com.
plante de famee des Apiaciis, cun rosutis a ombrene di colôr blanc rose, lat. sient. Pimpinella major:
doi zocoi di cjavroi i passjevo pacjifics brancudulo e çafo (Novella Del Fabbro, Piori Fari e la cjaço)
Sin. scjalute , cjaretule , pic di gjal