a bovul    [BF]

  1. loc.adi.inv., loc.av. soredut di scjale, che e va sù zirant tor di un as centrâlune scjalate tetre e scure fate a bovul, un copecristians adiriture (Giovanni Gortani, Un gustâ diplomatic)
    Sin. a clocje , a cai
Components:
  • bovul